Zašto se psi uopšte tuku u prirodi?
Psi u prirodi dolaze u sukobe oko hrane, ženki i teritorije.
Ti sukobi izgledaju jezivo, ali su bez težih povreda i nikada na smrt, jer je cilj uspostaviti dominaciju sa što manje povreda, jer obe strane znaju da povreda u prirodi (ulici) vodi u gubitak snage, pokretnosti, time i hrane i svog čopora.
Kada jedan od pasa u tuči proceni da je slabiji leže na leđa, otkriva vrat i time govori da je predao život u ruke jačem i tada se tuča prekida.
Takve tuče postoje kod svih vrsta životinja i deo su rituala, kao i šepurenje.
Kada čovek zlostavlja nagone prirode zbog novca, sve postaje oružije, pa i najbolji prijatelj - pas. Kriminalci pse prethodno neprekidno razdražuju, daju im injekcije steroida, zlostavljaju i stavljaju u ringove metar sa metar, bez bez šanse da se povuku...
Postoje li rase za borbe?
Telesne povrede koje psi od vlasnika-odgajivača-kriminalaca zadaju su sa najtežim ishodom zbog zlostavljanja koje psi doživotno trpe.
Samo 1,89% od svih napada pasa su napadi Pitbulla, pokazala je sedmogodišnja studija.
Ovde nema mesta pretpostavci da su rase krive, jer je u pitanju specijalna obuka koju sprovodi podzemlje ili pojedinci po ugledu na pređašnje.
U prilog ovome su i činjenice da su navodno ozloglašene rase poput pitbulla, obični mešanci više rasa (oko 5), koji su tipizirani u tzv. pit bull linije zbog male težine (lakša kontrola u ringu za borbu i izdržljivost).
Takođe ti psi nemaju najveći pritisak ugriza po cm2, već duplo manje od najjače pseće vilice, niti su najteži i najagresivniji u odnosu na ostale rase.
Neistinite su tvrdnje da su ti psi neosetljivi na bol, ali je činjenica da je svaki pas manje osetljiv na bol od čoveka, sem na određenim delovima tela.
Netačno je da su ti psi genetski predisponirani za napad, ali je tačno da su kao svi terijeri živčaniji od drugih grupa. Mnogo živčaniji od pitbull mešanaca su svi lovni terijeri.
Vlasnici i kriminalci od ovih pasa stvaraju mit, koji su mediji iz neznanja ili zarad senzacionalizma prihvatili.
Za razliku od psa bez nadzora čoveka koji izbegava sukobe sa čovekom (svestan da svaka povreda u divljini ima često fatalan ishod), pas pod nadzorom čoveka sluša vlasnika držaoca psa koji ovde preuzima ulogu Alfe, vođe čopora.
Upravo sindrom alfe, kategorija vlasnika sa nemarnim odnosom (preblagim) ne poznaje i prepušta psu da se ponaša kao on hoće, dok druga kategorija neodgovornih vlasnika pri krimogenim strukturama zloupotrebljava jedinke čineći ih asocijalnim i agresivnim na redovnim pripremama za borbe(koje se u žargonu podzemlja zovu "role" (ROLL-natezati).
Na treninzima bez borbi (rolama) se psi razdražuju, drže na povodcima jedan nasuprot drugom i povodci se cimaju napred nazad. Ovakvim gestovima kod psa se simulira inicijalni trzaj napada, koga ovde podstiče čovek.
Za razliku od prirodnog principa nesukobljavanja bez potrebe uličnog psa, psu pripremanom za borbu stalno se trzajima povodca govori "napad", čime se stvara uslovni refleks napada kada god vidi drugog psa!
Psi koje kriminalci pripremaju za borbe su potpuno načinjeni devijantnim i agresivnim jedinkama, isključivo krivicom podzemlja.
Te pse od rođenja zlostavljaju, prebijaju (čeličnim cevima), kače na kuke i kanape, daju im narkotike i steroide, satima ih ostavljaju na pokretnim trakama za istrčavanje, izgladnjuju pa hrane drugim živim psima sa ulice. PSI SU ŽRTVE!
Kada takve jedinke napadnu dete, to je jer zabunom pomisle da je sagnuto dete pas za borbu, a razmišljnja i prosuđivanja nema, jer su ih kriminalci zlostavljanjem naučili da ako ne napadnu prvi i odmah - umreće...
Žrtva su napadnuta deca i zlostavljani psi, a zločinac su kriminalci.
Javnost osuđuje zlostavljane pse, što je isto kao i osuditi dete da je zavelo roditelja na incest. Krivac je jedino vlasnik, vaspitač, u ovom slučaju KRIMINALAC!
Nebrojene su porodice, a u zadnje vreme i bake kojima su unuci iz podzemlja ostavili jedinke koje nisu "obučavane" za borbe, jer borbe izlaze iz mode.
Naglašavamo da godinama pratimo ponašanje ovih jedinki i da se ovi psi ni po čemu ne razlikuju od ostalih pasa, što je i sasvim logično.
skinuto sa
http://www.well.org.yu/borbe.htmŠta kaže zakon?
Zakonska regulativa ne može zabranjivati rase (kako su neke zemlje nestručno pokušale), jer rase pasa nisu uzrok, nego je to obuka podzemlja.
Kao što se bilo koja rasa ljudi može zlostavljanjem od detinjstva obučiti da počini zločin (setimo se Turaka Janjičara koji su decu Srba obučavali za klanje roditelja), tako se i BILO KOJA RASA pasa zlostavljanjem može obučiti za borbe.
Regulative koje nestručno zabranjuju rase uvek se mogu izigrati mešanjem rasa i prikazivanjem kao mešanac (što čak po kinologiji i same rase jesu-mešanci ukrštani u srodstvu radi ispoljavanja naslednih osobina).
Pri Evropskoj kinološkoj federaciji FCI, pitbull i nije priznat kao rasa, pa se stoga i ne može pravno zabraniti!
U odluci grada Beograda se čak nestručno navodi da je u pitanju VRSTA, a ne rasa - pitbull i zabranjuje se držanje iste. Vrsta može biti jedino domaći pas - canis familiaris, a rasa bi mogla, ali po FCI nije biti pitbull, što je biološki i pravno glupost, najblaže rečeno...tako da se takava odluka može osporiti.
Desetonedeljno štene koje kriminalac
obučava
za borbu!!!Zabrani "rase pitbull", priznate samo u USA koja nema načela kinologije Evrope, doskočilo se stvaranjem psa za borbu sa makazastim zubalom koje ne stvara ujed već odgriza deo mesa i psa koji je znatno veći i teži.Ban-doga odlikuje mirnoća, prejaka građa i nažalost često deformitet vilice, tako da se zubi lome i troše neobnovljivo, tj. gornji deo vilice o donji (makazasto zubalo).
Makazasto zubalo nije ništa nenormalno, javlja se kod dosta deformisanih "rasa", negde je po kinologiji nedopustivo, a negde se toleriše.
Psa su stvorili neonacisti u slivu reke Rajne.
Pas je dobio ime BanDog(BAN*zabranjen, Dog*pas), zabranjen pas.
Takve jedinke su prisutne i na teritoriji Republike Srbije.
Srbija je jedina zemlja gde se štampa ilegalan časopis "Srčanost" koji promoviše ilegalne borbe pasa i iz Republike Srbije se časopis ilegalno distribuira na EU i Balkan kućnom dostavom.